Investicioni svijet je polje visoke konkurencije i često plodno tlo za manipulacije i šeme prevare. Jedna od najozloglašenijih i najštetnijih praksi u ovom kontekstu je "spoofing". U ovom članku ćemo istražiti šta je lažiranje, šta je to i kako ga investitori mogu otkriti kako bi zaštitili svoju finansijsku imovinu.
Šta je lažiranje
Prevara je tehnika koja se koristi na finansijskim tržištima da bi se obmanuli drugi investitori, manipulisali cenama imovine i stekli nepravedne prednosti. U suštini, lažiranje uključuje postavljanje lažnih naloga za kupovinu ili prodaju s namjerom utjecaja na percepciju tržišta i generiranja umjetnog kretanja cijena. Ovi nalozi se izdaju sa namjerom da se izvrše, ali investitor koji ih daje nema namjeru da ih ispuni.
Šta je lažiranje?
Proces lažiranja uključuje nekoliko ključnih koraka:
- Lažne narudžbe: Lažiranje počinje tako što investitor postavlja narudžbe za kupovinu ili prodaju koje su značajno velike i koje izgleda da ukazuju na istinski interes za finansijsku imovinu. Ovi lažni nalozi se stavljaju u knjigu tržišnih naloga.
- Promjena namjere: Jednom kada drugi ljudi reaguju na ove lažne naloge i počnu prilagođavati svoje strategije ulaganja u skladu s tim, lažnjak poništava svoju namjeru i otkazuje originalne naloge.
- Prednost manipulacije: Otkazivanje lažnih naloga uzrokuje kretanje cijene financijske imovine, što lažnjak može iskoristiti za kupovinu ili prodaju po povoljnijim cijenama prije nego što se tržište ponovo prilagodi.
Ovaj ciklus postavljanja lažnih narudžbi, posmatranja reakcije tržišta, a zatim profitiranja od te reakcije je ono što definiše lažiranje. Ova praksa može biti posebno štetna kada se radi u velikim razmjerima, jer može značajno poremetiti cijene imovine i narušiti povjerenje u financijska tržišta.
—2023/09/Operacija lažiranja. Izvor: The Wall Street Journal.
Načini otkrivanja lažiranja
Otkrivanje lažiranja može biti izazovno, jer su lažnjaci stručnjaci u skrivanju svojih namjera. Međutim, postoje neke strategije koje investitori i regulatorna tijela mogu koristiti kako bi identificirali i spriječili ovu praksu:
- Pattern Analysis: Analitičari tržišta mogu ispitati obrasce naloga u knjizi naloga i tražiti odstupanja između ponašanja investitora i naloga koje postavljaju. Narudžbe koje se više puta otkazuju nakon što su izazvale značajna kretanja cijena mogu ukazivati na lažiranje.
- Praćenje aktivnosti trgovaca: Regulatorna tijela mogu pratiti aktivnosti trgovaca zbog sumnjivih obrazaca. Ako trgovac ima istoriju postavljanja lažnih naloga ili često otkazivanje naloga, to može biti crvena zastavica.
- Industrijska saradnja: Berze i finansijske institucije mogu sarađivati na razmjeni informacija o sumnjivim aktivnostima i uspostavljanju snažnijih mjera sigurnosti.
- Upotreba napredne tehnologije: Umjetna inteligencija i algoritmi za otkrivanje anomalija mogu pomoći u efikasnijem identificiranju obrazaca lažiranja.
Najznačajniji slučajevi lažiranja
Kroz finansijsku istoriju, bilo je nekoliko slučajeva lažiranja koji su potresli tržišta i doveli do značajnih kazni. Jedan od najozloglašenijih slučajeva dogodio se 2015. godine, kada je britanski trgovac Navinder Singh Sarao optužen da je izazvao privremeni kolaps američkog tržišta fjučersa na dionice vršeći lažne trgovine koje su generirale milionske gubitke. Još jedan značajan slučaj odnosio se na visokofrekventnu firmu Citadel Securities, koju je 2017. godine američka Komisija za vrijednosne papire (SEC) kaznila zbog lažnih aktivnosti. Ovi slučajevi su naglasili važnost rješavanja lažiranja i doveli do veće kontrole i regulacije ovih praksi na finansijskim tržištima.