Bilans stanja ili opći bilans stanja je financijsko-računovodstvena isprava koju preduzeća prezentiraju u određenim prilikama (tromjesečno, polugodišnje ili godišnje) gdje odražava ekonomsko i finansijsko stanje preduzeća u određenom trenutku. Ovo nam može pomoći da jasno vizualiziramo situaciju kompanije kako bismo mogli predvidjeti buduću evoluciju kompanije i zauzvrat da li ona pravilno upravljaju svojim dioničarskim kapitalom. Hajde da vidimo kako možemo tumačiti ove dokumente i koje omjere možemo koristiti da ih analiziramo.
Šta je bilans stanja/opšti bilans stanja?
Bilans stanja ili opći bilans stanja je a finansijsko knjigovodstveni dokument koje kompanije prave odražava ekonomsku situaciju i imovinu od toga na određeni datum. Ovi dokumenti se periodično pripremaju i dozvoljavaju nam poznaju stanje imovine i finansija prisutan u kompaniji. Bilans stanja se sastoji od tri ključne komponente:
- Imovina kompanije.
- Obaveze kompanije.
- Akcionarski kapital.
Kompanije treba da nastoje osigurati da se komponente bilansa stanja održavaju u a zdrav balans. Imovina privrednog društva mora uvijek odgovarati zbiru akcijskog kapitala koji se dodaje obavezama u vrijednosti. Ove dokumente možemo vidjeti posebno kada su predstavljeni tromjesečni rezultati, koji služe kao referenca za investitore da znaju da li dionice kompanije uživaju a stanje u svojim bilansima i zauzvrat utvrditi da li je precijenjena, potcijenjeno ili budući smjer kojim bi mogao krenuti.
Kako tumačiti bilans stanja.
U početku ćemo se možda osjećati poprilično opterećeni kada vidimo tako veliku količinu podataka grupisanih u bilansnoj dokumentaciji kompanije, ali to je lakše nego što se čini. Prvo moramo pogledati dio koji nam govori imovina koju kompanija poseduje (imovina) y el Kako su ova imovina (obaveze) finansirana?. U imovini možemo razlikovati one koje su tekuće i one koje su dugotrajne, koje se razlikuju uglavnom po period stalnosti u posedu kompanije. Ako će imovina ostati u kompaniji za manje od godinu dana (kao što se dešava sa trezorom, dionice kompanije ili dugovi u korist). obrtna sredstva. S druge strane, ako će ostati u kompaniji za više od godinu dana (kao što se dešava sa dugoročnim ulaganjima, mašinama ili vozilima, zgradama...). nestalna imovina. Zatim imamo obaveze, koji pripadaju dugovanja preduzeća prema bankama, kreditorima ili drugima. Možemo razlikovati dvije vrste kao što smo vidjeli u sredstvima; the tekuće obaveze, koji odgovaraju dugovi koji dospevaju u kratkom vremenskom periodu (manje od jedne godine) ili dugoročne obaveze, koji odgovaraju Dugovi dospjeli u dužem vremenskom periodu. Uz obaveze možemo vidjeti i neto vrijednost kompanije, što odgovara sopstvenim resursima kompanije. Neto vrijednost proizlazi iz razlike između imovine i obaveza kompanije.
Komponente dokumenta poslovnog bilansa.
Čitajući bilans stanja kompanije krajičkom oka možemo vidjeti važne podatke, kao što su ukupna vrijednost imovine, el vrednost dugova zajedno sa njihovim rokovima trajanja, stanja računa, trezora i akcijskog kapitala…Svi ovi podaci se prikupljaju po grupama koje su klasifikovane prema likvidnosti svake od njih.
Najvažniji pokazatelji za bilans stanja.
Da bismo izmjerili bilanse kompanije, postoje hiljade omjera i metrika koje možemo koristiti za mjerenje finansijskog zdravlja kompanije. U nastavku ćemo navesti one koje smatramo najkorisnijim pri analizi bilansa stanja/općeg bilansnog dokumenta:
1. Finansijska poluga.
Finansijska poluga kompanije proizlazi iz podjele ukupne obaveze preduzeća podeljene sa ukupnom aktivom. Ova računica nam govori šta procenat imovine je finansiran iz eksternih izvora. Visoka finansijska poluga može biti znak upozorenja, jer može ukazivati na to da je kompaniji potrebno mnogo vanjskog kapitala za funkcioniranje. Ako obračun prelazi jedan, to znači da je preduzeće prezaduženo, što ukazuje da kompanija ima neisplative bilanse u budućnosti.
2. Ukupan dug.
Dug preduzeća nastaje iz podijeliti ukupne obaveze sa neto vrijednošću kompanije, što nam kaže odnos između veličine obaveza i kapitala kompanije. Preporučuje se da nivo zaduženja preduzeća bude ispod 1, što bi nam ukazivalo da je ukupan iznos od dugovi kompanije su manji od sredstava kompanije, što je retka pojava u kompanijama.
3. Opšta likvidnost.
Opšti koeficijent likvidnosti nam dozvoljava mjeriti solventnost preduzeća u kratkom vremenskom periodu. Ovaj omjer proizlazi iz podijeliti obrtna sredstva sa tekućim obavezama kompanije, što će nam omogućiti da identifikujemo Koliko puta društvo svojim obrtnim sredstvima može pokriti tekuće obaveze?. Preporučuje se da nivo ovog omjera uvijek bude iznad 1.
4. Likvidnost prvog stepena.
Ovaj omjer je sličan onom o kojem smo govorili u prethodnom paragrafu, ali se u ovom slučaju vrijednost zaliha prisutnih u kompaniji oduzima od obrtne imovine. U narodu je poznat kao Ispitivanje kiseline i kao iu prethodnom slučaju, preporučuje se da se nivo ovog omjera locira po iznad 1. Ovaj omjer je jedan od najpopularnijih jer dozvoljava brzo i pouzdano mjeriti likvidnost kompanije, S obzirom na ne uzima u obzir vrijednost sadašnjih zaliha u kompaniji. To je zbog inventara kompanije Prvo ih treba prodati da bi se izračunala likvidnost koje obezbeđuju.
5. Obrtni kapital:
Ovaj odnos nam govori sadašnja razlika između obrtne imovine i tekućih obaveza kompanije. Ovo nam omogućava da znamo da li sa obrtnom imovinom kompanije, tj. šta nameravaju da naplate za manje od godinu dana, mogao pokriti tekuće obaveze, tj. dugove koje treba pokriti za manje od godinu dana.